Priznanje ženama, našim prethodnicama

Priznanje ženama, našim prethodnicama

Uto, 19. Feb. 2019.


Kratko me odmjere u ogledalu i vrate se svojim poslovima, mislima i razgovoru. 


 

Piše: Erna Šošević


Sinu nam je danas rođendan. To je dan koji nas podsjeti na momenat kad smo prvi put postali roditelji, kada smo se suočili s najvećim strahovima i kada smo preuzeli odgovornost za jedan život. Taj dan je ustvari moj dan, više nego ijedan drugi. Dan da sredim misli, napravim rezime posljednjih godina roditeljstva, pijem kafu 2 sata u miru, donesem neke majčinske odluke, spremim ručak za familiju i u tom toku bez redoslijeda, počastim sebe. 

Tražim ključeve od auta i krećem u kupovinu. Netipično vrijeme za početak februara, odgovara raspoloženju. Ove godine, sebe sam stavila na drugo mjesto bez razloga i moranja i svoj dan provodim rješavajući obaveze pripreme ručka. “Dam” lijevi žmigavac i parkiram ispred prvog frizerskog salona. Ljubazna djevojka me pita imam li zakazan termin. Kažem da nemam, na šta mi odgovori da mogu sačekati da se oslobodi mjesto za šišanje. Dok sjedam i uzimam prvi magazin sa stola, pogledom pređem preko unutrašnjosti prostora. Četiri stolice, ukrasna ogledala, zvuk fena, šuštanje vode i šest glasova prisutnih gospođa koje uređuju i majstorica koje im vještim pokretima slažu pramenove kose u uredne frizure. 

Kratko me odmjere u ogledalu i vrate se svojim poslovima, mislima i razgovoru. 

- Ma kažem ti ja, taj pekmez je čudo. Moja sestra izgubila 10 kila, samo je to pila pred spavanje i ujutro na prazan stomak. Čudo!
- Treba naći taj pekmez da valja.
- Imam ja ženu, dam ti njen broj kasnije. Donese ti na vrata, a nije vala ni skupa...
- Ima i ono nešto s limunom...
- Jok to! Ni slučajno! Kiselina ti pojede želudac, onda te spopadne žgaravica...
- S limunom Vi napravite masku za kosu. Vidite kako Vam je masna. Jedan limun razblažite s vodom, da bude dupla doza i na kraju kupanja isperite kosu s tim...
- E za to ja stavljam jabukovo sirće.
- Ma može i sirće, kamilica...
- Kamilica je kraljica čajeva. Ja sam snahi odmah nabavila domaću kada su unuka sunetili. Mlaka kamilica i so, spao odmah zavoj, dijete se popiškilo, ma ništa osjetio nije...
- Neka si mi to rekla! Moji su naručili onog malog za naredni mjesec, pa da im kažem. 
- Bože dragi, kako je sve šta valja u toj prirodi...
- Jašta je! Sve. Mi evo kako sadimo na vikendici i pravim zimnicu, džemove i sokove unucima, riješila se djeca bolesti. Kaže mi kćerka: Vala mama, možeš proizvodnju pokrenuti... a meni samo da je odmoriti...
- Po pomažu li ti djeca?
- Pomogli bi da imaju kad. Zabavili se i oni oko sebe i svojih obaveza. Zet radi dva posla, kćerka sa svog po djecu, pa nekakav trening onom malom starijem... imaju kredit velik za stan, a da im je djeci pružiti sve šta mogu... patnja je ovoj mladosti život danas. Vala smo Salko i ja željni i njih i unučadi, ali šta ćeš... budeš sretan da su živi i zdravi...

Fen se ugasi. Gospođe razmijeniše sjetne poglede i jedna tiho prozbori: “Samo neka je zdravlja, sve će to proći.“

Spustim pogled u krilo i shvatim da nisam ni otvorila časopis. Ne žalim zato, jer mi on nikada ne bi mogao prenijeti taj osjećaj razgovora punog podrške, savjetovanja i suosjećanja između šest žena, majki, supruga, nena i baka. Svaka nosi dozu mudrosti vrijednu divljenja i poštovanja, a opet razumiju izazove današnjeg života i spremno priskaču u pomoć. 

U momentu trenutnog žaljenja što nisam sebi dovoljno posvetila dan, osjetim radost što će mi mama, svekrva i dajdžinica doći na ručak. Podrška koju su mi pružile u ovih osam godina majčinstva je nemjerljiva, a ljubav koju dijele u zdjelama omiljenih zalogaja, šerpama kompota i teglama ajvara, džemova i salata, ostat će u sjećanjima mirisa naših najljepših godina života. 
 

© 2020 Mamine dileme
Design by Creative 24/7