Dalje ruke od nje!

by maminedi

Piše: Tamara Skrozza

Početkom oktobra jedna mlada žena sahranila je svoje dvije kćerke. Ubila ih je struja. Bile su male i same, jer im je tata u zatvoru, a mama je morala da radi.

Nakon što su sladostrasno izvijestili o sirotinji u kojoj je ova porodica živjela i podsjetili da tako mala djeca ne smiju da ostaju sama, mediji i njihovi čitaoci bacili su se na problem majke: „zašto je ostavljala djecu, što ih nije dala nekom na čuvanje, što ih je uopšte rađala?“ Nadležni organi su, pak, saopštili da će protiv majke biti pokrenuta istraga zbog navodnog zapostavljanja djece.

I nije ovo prvi put. Kad su djeca zbog ostavljene svijeće gorjela u straćarama, kad su se davila u rijekama, pa čak i kad su ih očevi, kumovi ili dede zlostavljali – uvijek se potezalo pitanje nesavjesnih mama. Mame su bile krive što su morale da rade, da izađu iz kuće, da nabave, da odu do ljekara. Praktično niko se nije pitao „A šta je za to vrijeme radio tata?“. Poneke tate su se u takvim situacijama naprasno pojavljivale i po novinama kukale „kako nisu znali, kako bi pomogle da ih je neko obavijestio“, a vaskolika medijska javnost je klimala glavom i uzdisala „jadan čovjek“.

Izuzev u slučaju da nemaju nikakav prihod ili nekretninu, samostalne majke od države Srbije ne dobijaju nikakvu pomoć: ni beneficije prilikom plaćanja računa ili poreza, ni novčanu potporu, ni besplatan gradski prevoz, niti bilo kakav popust u bilo čemu. One koje su bukvalno gladne i bez ičega, dobijaju crkavicu od koje se ne može živeti.

Dalje ruke od nje!

U Srbiji ima oko 310 hiljada samohranih roditelja, a Zakonom o finansijskoj podršci porodici s djecom predviđeno je da dječiji dodatak teoretski može da primi samo dvadesetak procenata: tačnije, samo onaj „roditelj koji se sam stara o djetetu zato što je drugi roditelj preminuo, ili je nepoznat, ili je lišen roditeljskog prava“. Pomoći nema u svim drugim slučajevima kad je roditelj faktički, iako ne i de jure, sam. Tu grupu čine uglavnom žene.

Njih se ne sjeti ni predsjednik kad dijeli novčane darove, a trgovinskim lancima na pamet ne pada da uz penzionere, pažnju obrate i na one koji sami podižu decu, sami zarađuju. Njima ne sljeduje čak ni onih 10 odsto popusta koji dobijaju penzioneri – i to neselektivno, svi (i oni s masnim penzijama).

O društvu ovdje ne bi trebalo ni govoriti: baš kao što to nisu učinili mediji, a ni nadležni organi prije ili poslije toga, okruženje žene koja je izgubila djecu sigurno se nije pitalo kako joj je, s kim razgovara kad joj je teško, ko joj pomaže kad joj je dijete bolesno, kad je posljednji put sebi kupila gaćice ili čarape.

U studiji Zaštita samohranih roditelja u Srbiji, samohrane majke su kao glavne probleme navele: „usamljenost, nedostatak novca, teškoće u vezi sa pronalaženjem i zadržavanjem posla, stambene probleme, kao i nedostatak podrške i pomoći“.

Sa istim problemima nosila se i ova žena.

Zato, nadležni, dalje ruke od nje!

Imate vi druga posla. Za početak, sredite zakone.

Stavovi izrečeni u tekstu pripadaju isključivo autoru i ne predstavljaju nužno zvaničan stav Misije OEBS u Srbiji.

Tekst je pruzet sa portala danas.rs

0 comment
0

You may also like