U mjesecu kad punim 40 godina, pitam se da li je baš sve moralo biti ovako. U kojem trenutku sam svjesno odlučila ići linijom manjeg otpora?
Neću se vratiti na djetinjstvo jer tamo se još uvijek nije naziralo da će buntovnica u meni, jednog dana reći: Pa dobro, koga briga što mrzim posao koji radim sve dok mi donosi platu i hljeb na sto. Ko danas uopšte i radi ono što voli? Ko danas uopšte živi život?
Imam osjećaj da smo se svi pomalo pogubili između kredita, fasunge, režija, onoga što društvo očekuje i onoga što stvarno želimo od života.
U kojem trenutku žene zaborave sebe? Da ne bude zabune, ja tačno znam kad se to desilo. Kad sam odbila posao koji je značio više putovanja, više odsustva od kuće, bolji standard, veći stan ali i više fokusa na mene. Odbila je nisam mogla svoju djecu, koji su u to doba imali 4 i 7 godina ostaviti da većinu dana u mjesecu budu s tatom i tetom. Prošlo je od tada nekoliko godina.
Sad sam ja kući s njima 7 dana u sedmici, kupim ih i vodim u školu, kuham skoro svaki dan domaću supu, kokošju ili koljenicu, miris doma je vanilin šećer ali sebe tako rijetko osjetim. Prihvatila sam posao od 8-16h koji mi je 10 minuta vožnje od stana, monoton, radim ono što ne volim već, opet vraćam se na početak, donosi hljeb na sto i mir u kući. Ali ja sam posvađana sa sobom. Nemojte me pogrešno shvatiti, ja volim svoju djecu i svog muža i zahvalna sam na njima, ali ne mogu da se ne pitam šta bi bilo da sam ipak prihvatila onaj posao i malo mislila na sebe. Imam osjećaj da mi je život tako bezličan i besmislen, da mi je ujutro teško ustati iz kreveta, djeca sve više računaju na mene kao da sma im sluškinja i kućna pomoćnica, a moj muž iako divani brižan samo je još jedna običan muškarac koji je naučio da je sve servirano i spremno. Ne znam, nisma baš planirala da to izgleda ovako. Vidjela sam se kako hodam po zabavama, završavam velike poslove, izgledam odlično a ne zapušteno i umorno. I kad me pitate jesam li sretna, ja tačno ne znam odgovoriti na to pitanje. Sjetim se tu one Mešine. “40 godina je ružno doba.Čovek je još mlad da bi imao želja,a star da ih ostvaruje.” Mora li biti tako?
Autorica teksta je htjela ostati anonimna. Identite je poznat redakciji maminedileme.ba