Ne postoji univerzalan recept koji treba slijediti kako bi dijete odraslo u dobro odgojenog, pristojnog i dobrog čovjeka, koliko god se roditelji trudili. Ipak, postoje neke smjernice kojih se ljudi vole pridržavati, a one imaju temelja u kulturi same zemlje, pa se roditeljski stilovi mogu značajno razlikovati od jednog dijela svijeta do drugog
Ovo su neke neobične svjetske prakse :
1. S vremena na vrijeme je posve prihvatljivo da djeca budu gladna
U Koreji se djecu uči jelu kao da je to životna vještina, a kao i u brojnim drugim kulturama, vjeruje se kako je u hrani najbolje uživati u društvu. Zbog toga ih tamo uče čekati i izdržavati glad sve dok se ne okupi cijela porodica kako bi sjeli i jeli. Za razliku od zapadnjaka koji uvijek imaju spremnu čokoladicu, grickalice ili bilo što drugo za djecu, Korejci vjeruju kako nije dobro za djecu da grickaju između obroka, pa to ne prakticiraju.
Stoga djeca jedu iste stvari koje jedu i njihovi roditelji, kao i u većini drugih azijskih kultura. Rezultat? Većina njih ima bolje prehrambene navike, a imaju znatno nižu stopu pretilosti od ostatka svijeta.
2. Razmaženo dijete je koncept koji ne postoji svugdje
U brojnim zemljama svijeta roditelji su u velikom strahu da ne bi slučajno razmazili svoju djecu kao što se to obično čini na zapadu. Tako u Japanu ne postoji praksa da roditelji spavaju u istoj sobi, a kamoli u istom krevetu s djetetom. Od samog rođenja bebe se stavljaju u posebnu sobu, a dolaze im kad plaču kako bi ih utješili i ponovno odu. Japanci naprosto vjeruju kako je važno djetetu osigurati sve, ali mu i omogućiti da razvija svoje samopouzdanje i neovisnost.
3. Roditelji i djeca su jednaki
U Švedskoj su djeca i roditelji egalitarni – imaju jednaka prava u obitelji. To znači kako ih se ne samo podržava, već ohrabruje da imaju svoje mišljenje, pa i da se protive roditeljskom ako za to imaju argumente.
4. Dužnost prije neovisnosti
U zapadnom svijetu roditelji daju djeci sve više slobode kako odrastaju, a kad postanu neovisni – ne žele ih opterećivati s obavezama. No to nije tako svugdje, pa primjerice Kinezi rade posve suprotno. Što stariji Kinezi postaju, to ih više njihovi roditelji podsjećaju na dužnost koju imaju prema porodici. To služi kao naplata za dobar život koji su im pružili, ali i primjer kako se oni sutra trebaju postavljati prema svojoj djeci, tako da netko uvijek brine za starije članove porodice.
5. U Danskoj je u redu parkirati svoje dijete na trotoaru dok večerate
Danski roditelji nemaju problema s odvajanjem od djece, čak ni kad zastanu pojesti nešto u restoranu ili popiti kafu u kafiću. Zbog toga nije nimalo neobičan prizor parkiranih kolica s djecom na trotoaru. To čine jer vjeruju kako je za njih važno da budu na svježem zraku, a zbog niske stope kriminala nema straha da će se nešto dogoditi djetetu.
U drugim dijelovima svijeta moguće da bi si tim potezom navukli policiju, a najmanje socijalne službe na vrat.
6. Dijeljenje mlijeka za dojenje je prirodno
U velikom dijelu Afrike, uključujući Keniju i Demokratsku republiku Kongo, ženama je normalno darivanje svog mlijeka. Smatra se sramotom da takvo mlijeko propada ako ga netko ima viška, a u cijeloj priči nema veze je li dojilja rođakinja, prijateljica ili potpuna strankinja. Mlijeko za dojenje je samo to – mlijeko za bebe.
7. Vrijeme za spavanje značajno varira
Roditeljima u Španjolskoj je nezamislivo da svoju djecu šalju u krevet u 20 sati navečer ili prije od toga. Budući da njima večer predstavlja doba za druženje s obitelji, djeca još i vrtićke dobi ne odlaze na spavanje prije 22 sata.
8. Djeca brinu od djeci
Na otočju Polinezije, odrasli brinu od djeci dok su dojenčad, no čim počnu hodati samostalno, brigu o njima preuzimaju druga djeca, najčešće braća i sestre. Sve to rezultira ranijim sazrijevanjem i osamostaljivanjem, pa su takva djeca obično naprednija.
9. Djeca i putuju sama
U Japanu, roditelji djeci daju veliku razinu neovisnosti. Tako nije neobično vidjeti dijete kako se već u dobi od četiri godine samo vozi podzemnom željeznicom, a djeca se vrlo često svugdje šalju sama.
10. Ne nose sve bebe pelene
U Kini dojenčad nosi rascijepane hlače, s rupom između nogu. To im omogućuje da piške i kakaju bilo kad i bilo gdje. To im se dopušta sve dok ne dođu u dob od nekih dvije do tri godine, kad se kod nas tipično uče na tutu, kod njih se uče da zadržavaju potrebe dok se ne nađe zahod kamo mogu otići.